logo- župa sinac
logo-župa sinac

 

Sinac

Je riznica krajobraznih ljepota, prirodne baštine kao i kulturnog blaga bliže i daljnje prošlosti. Za Sinac je karakteristično miješanje kultura kroz povijest; japodske, rimske i slavenske. Gradine nad Vrilom i na Rudinama te nekropola grobnih tuluma na desnoj obali rijeke Gacke pokazatelji su naseljenosti u pretpovijesti. O životu iz rimskog razdoblja svjedoče bogati nalazi novca, a u mjesnoj crkvi, kao kamenica za svetu vodu služi rimski kamen s natpisom.U pećini kod Sinca uklesan je reljef boga Mitre koji se nekoć ovdje štovao. Sinac se prvi puta spominje kao selo 1408. God. (villa Synacz), ali zna se da je kao naselje već postojalo u neolitsko doba. U srednjem vijeku Sinac se nalazio u Gackoj ili Gatanskoj župi. To je područje rijeke Gacke i njenih pritoka s glavnim naseljem Otočcem i današnjim selima; Dabar, Doljani, Prozor, Ramljani  i Vrhovine. Gačani kao naselje zabilježeni su već  818. god. U vijesti da su u franački dvor došli poslanici Borne  „ducis Guduscanurom“.  Konstantin Porfirogenet pored Krbave i Like spominje  Gacku župu kojom upravlja hrvatski ban.  Kralj Andrija  1219. God.  Gatsku  župu dariva templarima . U darovnici je naznačena  granica koja je u najkraćim crtama tekla od Ledenica na Vratnik, Krasno, nedaleko od Sinca, Jesenice kod Saborskog te Plasa i Žrnovnice. Godine 1290. Gacka pripada knezovima Frankopanima koji je posjeduju do kraja srednjeg vijeka. Bila je podjeljena na velike posjede; Otočac, Obvršje, Doljane, i  Lasničiće. Obvršje je obuhvatilo zemljište oko izvora Gacke i Sinca pa sve do Prozora i Zalužnice. Od  1527 do 1689  razdoblje  je turske vladavine u kojem je velik broj hrvatskog življa stradao ili se iselio u druge područja. Iako raseljavano tijekom 16 i 17 stoljeća na ovom području su se relativno očuvala; starost  naselja, toponomastika, kao i govor čak najbolje između Zrmanje i Kapele. Stanovništvo tog kraja oslanjalo se na tvrđave u Otočcu, Prozoru i Brinju te je u velikom broju ostalo na starim kućišćima.Nakon oslobađanja od Turaka dolaze novi stanovnici iz drugih krajeva Like, s obale i bunjevačkog kraja. Bez obzira na priliv stanovništva dominiraju dobro razvijeni stari rodovi, osobito Tonkovići,  Čorci, Kostelci, Dubravčići, Kolakovići, Kolaci i Bobinci. Prema odredbi carice Marije Terezije u svakom središtu  „krajiške satnije“  otvorena je  „trivijalka“- škola na hrvatskom jeziku, a u svakom sjedištu „krajiške pukovnije“ škola na njemačkom jeziku. Sinac je dobio „trivijalku“  1781, godine Djevojačka pučka škola utemeljena je 1831. a 1832. god. - Osnovana je narodna škola u Sincu.
U naselju je 1741. god. - Kapelan Simon Degoricia dao je srušiti kapelu  sagrađenu 1707. god. i sagrađena je župna crkva sv. Ilije. Crkva je dovršena 1750. god. a 1751. god. - posvetio ju je senjski biskup Juraj Vuk barun Čolić. Župni dvor izgrađen je 1818. K
rajem 19.  i početkom 20. st. Naselje je općinsko središte sa ; školom, policijskom postajom, šumarijom, nekoliko trgovina, mljekarskom zadrugom, pilanom, mlinicama te dosta razvijenim narodnim rukotvorstvima kao što je izrada keramike i tekstilnih predmeta, uglavnom od vune. Između 1912  i  1918. god.  gradi se pruga  Ogulin – Plaški – Vrhovine – Gospić  i mnogi prilazni putevi za nju. Godine 1914 probijen je tunel Sinac u blizini sela dužine  2.270 m. Otvorenjem željezničke pruge Zagreb – Split, 1925 god. U neposrednoj blizini naselja stvaraju se nove veze sa cijelim svijetom Nakon drugog svjetskog rata nastupa razdoblje stagnacije i degradacije u svakom pogledu.Tako je 1956 prestala sa radom općina, a 1967 u požaru je izgorjela općinska zgrada. 1963 prestaje sa radom policijska postaja, a 1964 zatvorena je i osmogodišnja škola. Govor Sinca je stari čakavski s ikavskom i ekavskom zamjenom te starom akcentuacijom. Od sredine 20 st. gubi se zamjenica  „ča“ i stara akcentacija, a jačaju karakteristike štokavskog  govora. Depopulacija raste iz godine u godinu, stanovništvo se raseljava u veće centre i u inozemstvo. Premda se stanovništvo iseljava već i u 18. I 19 st. kulminiralo je  nakon II.  sv. rata  kada se Sinačko stanovništvo raseljava po svim krajevima  Hrvatske, a veliki je broj odselio u Slavoniju. O smanjenju broja stanovništva govori i podatak da je 1910. Sinac imao 1485 stanovnika ,  1990/91 1004 stanovnika, a prema popisu iz 2011.  samo  597 stanovnika. Iako ne u zadovoljavajućoj mjeri  ipak se u posljednja 2-3 desetljeća  ponešto izgrađuje i ulaže u razvitak, uglavnom vlastitim snagama. Žestoko napadan, ali nikad pokoren u domovinskom ratu, danas pruža mogućnost razvoja, revitalizacije i povratka raseljenog stanovništva. Moguće je to na bazi bogatih prirodnih i kulturnih resursa s naglaskom na očuvanju indetiteta naselja.      


gacka

vrila gacke

mlinice na gacki

sinac 1991

 


Iz starih zapisa: Opis Sinca i njegove okolice iz 1850. ili 1858 tadašnjeg župnika Sinca  Mate Matasića

Rěke ili potoci, koju u ovom městu protěču, sa izvori i utoci svojimi, kako takodjer jezera, koja se tu nalaze.

Rěka Gacka, koja od polja uz koje teče, ime nosi, zovese takojer i Gaščica, imade pet izvorah: pervi izvor izlazi iz podnožja Godučkog berda Veljuna ľ Sata od župne Cerkve Sa Ilie; 2i i 3ti izvor iztiče izpod Godučkog berda Plavine i obadva za mlinicu mi združuju se; 4ti i 5ti izvor, koji u okružje Lešćarske župe spadaju, izlaze iz pod Dražice, kojom deržavni drum preko berda Korena u Dalmaciu vodi. Traci od poslednjih četirih vrelah ne daleko zu mlinicami združujuse, i potlam kako okolo ľ Sata skupa teku, sastaju se sa pervim trakom, koji pod Godučkim berdom Veljunom izvire, i ovako skupa tekuć, Sinacku župu od Lešćarske děleć, prolaze kroz selo Čoviće, Prozor, Ottočac, i u Švici u zemlju slivase. – Govirise da ista voda u Som Jurju kod Senja kod obale morske opet van iztiče, i u more salazi. –

Jest jošter ovde jedan Potočić, koji, kada Cerkvu Sa Ilie pasa, zovese Graba, i u Gacku na Tupulih salivase, alli svako doba lěta neteče. – Izvor imade iz dviju vrělah, od kojih jedno upravo uz dvorište i Vertao župnički izlazi, i zovese Skamnica, drugo pako, i 90 koračajah od pervoga udaljeno, zovese obično kerbavčevo vrelo, drugač Obdulja. Pervo iz živca kamena, a drugo iz jedne duboke pećine, obadva vindur iz ravnice kamenite, gdi odmah nekamenita zemljišta nastaju, izviru. Poslednje vrělo izlazi iz dvijuh podzemnih Jezerah, u koja u letu, kada voda odtikati prestane, na verhu medju dvima su zemljom sravnanimi klisurinami ulaz otvarase; i ovo jezero najprevo imade kamenite stube od 20 škalinah upravo doli vodeće, upravo za ovimi dervenih 8 Škalinah, pak opet u nutru vodeće na stran od nekoliko Škalinah, koje u istom jezeru prestaju; u ovom jezeru na strani jest jedna škulja, kolikosu od peći vrata, kroz koju drugo veliko jezero vidise, ali poradi stermog i těsnog ulaska k njemu nemožese, nego kada u pervom jezeru vode nestane, iz ovog kroz ovu škulju čerpise. Kada voda na treće stube sajde, onda vodarice mozedu s gorućom lučom, radi škurine, u nutra ići; u drugom jezeru vode nikada ne manjkuje.

Jest jošer jedan potočić, imenom Krajinović, samo kadasu velike kiše i napalve, od Žaluznice proti Sincu teče, i izpod Cerkve Sa Ielie s malo pervo spomenutim potočićem združujese.

Mlini, Pile i ostalo nahodese:

Na pervom vode Gacke vrelu, kojese takojer Majerovo vrelo zove, pod Veljunom Godučkim najbliže Sinca nalazi se 5. Mlinacah sa 26. Mlinah, 2 Pilarne zgrade sa 3mi Pilami, město ovo pako zovese gornja skela.

Niže ove skele na istoj vodi za 1/8 Sata daljine, jest tako zvana dolnja skela, gdi 3. Mlinice sa 14. Mlini, i jedna pilarna zgrada s jednom Pilom obstaje.

Na 2om Vode Gacke izvoru, koji se obično Pucirep zove, i iz podnožja Plavine Godačke izlazi, nahodi se 8 Zgradah, u kojima 12 Mlinah; 5 Pilah; 2 stupe za sukno stupati; i 2 Tvorila /:Mašine:/ za berzo ujedno blanjati i šipiliti Daske illiti Šimle, kojese za pokrivanje Krovovah upotrebljuju. – Uz ovo veliko vrelo jest jošet jedan mali izvor, na kojemu jedna Pila obstoji.

Ukupno u okružju zupe Sinačke na vrelih Gacke nahodise: 52. Mlina; 7. Pilah; 2. Stupe; i 2 Mašine. – Na vrelu Obdulji 2. Mlina; na Krajinoviću 2. Mlina.

Proizvodi poljski i gorski, koji se ovdě nalaze, naime včrsti žitka, što se tamo sije, marva, koja se tamo goji, zvěrad, ptice, dčrvlje i rude, koje se tamo nalaze.

Proizvodi poljski kojise ovde nalaze jesu obični: Kukuruz, Proso, Ječam, Helda, Šenica, Pir i Zob, najviše sijese Karišik, to jest Pir i Zob skupa, někoji měšadu i Jecam, moraju ove dvi versti, i kadgoder dobro urodi, sije se takojer i Raž jesenska i prolětnja, kako takojer i šenica jesenska i prolětnja. Sadise Korun /Krompir/, Zelje, Koraba, Rěpa, Merlin, i Grah svake versti, Bob takojer i Grašak. Bolje stojeći siju Salatu, Peršin, sade Ugorke, sade vnogi povertnice, Luk svake versti i Česan, nahodi se kod vnogih Hrena, kojega, kad su kod njih gošćenja uz govedinu mora biti. –

Narod goji Konje, Krave, Vole, Ovce, Koze veće versti, od kojih se vnoge oblizne, kadkada i po 3 mladih izlegu; gaji takojer Kokoše svaka skoro Kuća, Tuke gděkoji; Guske pako jesu redje, samo kod nekojih nadodese, Racah imade nešto više. – Gaje vnogi Kermke, a vnogi i kupuju većim delom iz Turske. – Najviše koristi dobiva od ovacah, a po dobro i od Kozah, jerbo iz ovacah osim mleka kako i od kozah, dobiva narod vunu skojomse oděva. – Konji su dobrim gospodarom takojer od velike Koristi jerbo s Kirijom priškerbidu Sol, opanke i ostale kućne potrěbe, osobito za Družinu kućnu hranu, koju na ovoj kamenitoj zemlji podnipošto najti nemogu. –

U Gorah ovdašnjih nadodi se zverad svakoverstna kakonasu: Medvedi, Kurjaci, Serne, Lisice, Zeci, Jazvaci, Hori, imade Puhov i Ježah u istih. –

Od Pticah vidjajuse  Iastrebi, Vrane, Gavrani, divje Race, Golubi, Orebice, Skvorci, Lastavice, Plepelice, Kosi, Sinice, Vrebci, Žutice, Slavići, Čeverljuge, Ćuki, Jajine i mnoge druge.

Od Voćke imade ovde: Slivah, Iabukah, Hrušakah, divjih i pitomih, Črešnjah cěpanih malo, više necěpanih, Višnjah, Tunjah, ali po malo kakoti i Orahah.

Divijih Dervah imade u ovoj Okolici Lipah, Iablanah, nahodise Hrastov više a to i beli i cerni, rastu ovde Bresti, Verbe, Iavori, Leske i mnoga druga derva; na nikojer mestah rastu Drenki u velikom broju, i iz drenka nekoji, kako i iz Šlivah Rakiju peku, pakse hvale da jest zdravija, nego Slivova alli droždenica.

Za verhom Goduckim rastu Ielve i Bukve, alli malo koje Dervo možese za gradju prilično najti, nego za gradjenje Kućah, i ostalih većih kućnih potreboćah priskerbljenja moraduse u daljnje gore uputiti ljudi ove okolice.

Na vodam ima mnogo pilah i mlinah. Nalazese se takojer dva dobra vinograda, te dobro napreduju. (zapisano drugom rukom – op. prireditelja)

  Razvaline (ruine) cčrkvah i gradinah, i ostali spomenici starih vrěmenah, koji se kod ovog ili u ovome městu nalaze.

U podnožju Godučkog berda Rudinca proti Zalužnici, u tako zvanom Selišću, nahode se Razvaline katoličke Cerkve Sa Mihovila, kamo, još i sada, ljudi na zavete idu i iste porušene zidine obilaze.

Druga Razvalina jest Katoličke Cerkve Sa Marka baš u Gacki polju, u podnožju berda Velikog Huma Skaračke Satnije, uz Drum, koji iz Ottočca na Ottočke Regimente kordun vodi, onde nahodise jedna mlaka illiti Lokva, koja od naplave odtiče, i nikad brez vode nije, ter zovese se Sa Marka; Ove Razvaline i danas Katolici iz ove Okolice iz Zaveta i pobožnosti obilaze, dohode tamo i Rišćani.

Narod po věri

katolici2145

grko-sjedinjeni

grko-nesjedinjeni

protestanti i lutorani

židovi

Narod po spolu

mužki1127

ženski1018

ukupno - 2145

po jeziku govore

štokavsko (koji vele što)Štokavsko

kajkavsko (koji vele kaj)

čakavsko (koji vele ča)malo Čakavsko (napisano drugom rukom – op. priređivača)

Ima li pučka škola i koliko učenikah jednoga i drugoga spola u toj školi.

U Sincu jest deržavna pučka /:Trivijalna:/ škola imade učenikah muškog spola 67, učenikah ženskog spola 2. Ukupno 69.

Razlikuje li se nošnja naroda po věrozakonu u ovome městu.

Razlikuje se po selima samo kod ženskih. (napisano drugom rukom – op. priređivača)

U městu i svemu selu Sincu jest jedan jedini i to; Rimo Katolički věrozakon, něma dakle već jedna navadna nošnja od inostranih zakona posve različna; samo medju istimi katolici po něšto razlikujese u tom što stare ženskog spola osobe nose većim delom dugi cerni Zobun od domaćeg sukna, koje same pripravljaju, pred sobom modar, kupovni od platna zaslon a ozdol zobuna, tako zvanu halju, koja jest takojer od tanjeg domaćeg sukna, i za Lajbac, koji jest od kupovnog sukna, prišivena, nase; mladje ženske glave, osobito bolje stojeće, nose Župicu kratku do kuka, a to od finoga, većim delom cernog kupovnog sukna, nekoje imućnije nase takojer svilene starinske Župice; navadnesu nositi i one kao i stare ženske, halje cerne domaće; alli po blagdanih, većim delom, nose one kupovne svakoverstne od jedne i više bojah kiklje; mnoge nose i starinske svilene svakoverstne boje kiklje, koje od svojih Materah baštinovale jesu; zaslone pred sobom kupovne svakoverstne nose; bez Marame oko vrata viseće malo kadse vide; glavu pokrivaju kupovnim finim Tumbanom stare ženske; mladje i z Tumbanom, alli većim delom, nose Běndice, i Pokrivače, koje kod kuće različito pripravljaju, i liepo našarane na kraji priugotovljuju; dugljinah ovih pokrivalah jest okolo dva Rifa; Mnoge ženske priskerbidusi militarsku Kabanicu, i ovu više puta osobito u zimi zaogernu.

U Verhovina katoličke ženske glave, po něšto razlikujuse od Rišćanskih ženah, jerbo nose cisto cerne Zobune, a nekoje i Župice; zaslone pako kupovne bojadisane od platna finog.

Kakovi rukotvorni proizvodi nalaze se kod ovog naroda, naime je li ovdě tkanje, šivanje, pletenje, iveranje i predenje zabava ženskoga spola; ima li ovdě i koliko kovačah, kolarah, dčrvodělacah,  stolarah, lončarah, opančarah i drugih zanatliah.

Ovde u Sincu u našem narodu imade raznih, i svakakvih za narod veoma koristnih rukotvorah, kakovaje: Predenje, tkanje od vune i platna, šivenje, pletenje kopicah za muške, Čarape i natikače za ženske, istih natikačah veženje, iveranje Bisagah i Torubah, tkanje liepih boje biele i cerne zajedno Biljacah za postelj, s kojim svaka postelj jest pokrivena, i spavajućim za pokrivalo služi ženske glave znadu svu svoju platnenu i suknenu Oděću same skrojiti i sašiti, osim Župice od finog Sukna, koju učeni gradjanski Krojač kroji i šije.

Muške osobe takojer, većim delom, znadu svu svoju suknenu odiću, osim akojest od finog kupovnog Sukna, sebi priugotoviti. – Ženski spol iz mala marljivo priučava se ženskom navadnom poslu. Děvojčica jošter nejaka pričimlje vreteno medju perstima okretati, plesti, vesti, rubce rubiti, šiti, a kašnje, kad jest objačala i tkati svakoverstno tkanje, i dok se ove versti rukotvore porizvesti nauči, za toga je za udadbu dorasla. – Medjutim jest ovdi dvojim muškarcem, koji kakono učeni tkalci, rublje za stol na kocke tkati znadu, Tkanje zanat. U ostalom imade ovdě u Sincu 1. Bravar umětni, koji kolarsko, kovačko dervodelsko, po něšto i stolarsko, dobro razumije, jesu jošter 3 Kovača; 2 Kolara; Dervodelacah dobar broj; 3 Stolara; više Lončarah, koji cerne proste Lonce, Kazice /:Randljeke:/ Pekve, pod kojima se u letu Kruh peče, Pećnjake za Peć i trumbe koje kroz svu Peć pretegnute jesu, prave: Opanke pako iz nestrojene suhe govedje Kože skoro svaki graditi znade, jerbo ovde veći dio naroda takve nosi, akoprem mnogi priugotovljene od strojene kože kupuju; nahodise ovde 1. Krojač učeni, i više njih samoukah za graničare, nahodise takojer několiko graničarskih Postolarah. U ostalom velik dio ljudih u ovima stranami sve rukotvorne proizvode za kućnu svoju potrěbu sam obavlja kaniti: kuće, i štale gradi i sam pokriva, gradi plugove osim kovačkog dela, gradi takojer prostia za kućnu porabu Kola, svakoverstno oruđe, i mnoga ostala, kojasumu od potrěbe.

Koje su najstarie i znamenitie knjige i pod kojim naslovom u cčrkvah i u knjižnicah ove župe (parokie) nalaze? gde su, koje godine, od koga i kojom abecedom (azbukom) tiskane?

Najstarije Knjige od ove župne Cerkve Sinačke jesu:

Ritual rimski u slavjanskom Ieziku, slovima latinskimi, štampan u Rimu godine MDCXL /:1640:/

Časoslov Rimski /:Breviarum Roman.:/ slavjanskim jezikom, slovima glagoljskimi, illi cirillskimi, u narečju glagoljskim zvanom izdan u Rimu M.D.C.L.XXXVIII /:1688:/

U Rukopisu vodise Matice cčrkovne, koje godine 1735. a to u jeziku illirskom latinskimi slovi počimlju, i tako u istom jeziku jesu na dulje do godine 1785 pisane; akoprem onaj duhovni pastir, koji 1747 pričeo jest latinski pisati jošter godine 1742 mestnim kapelanom jest postao, i latinskom jeziku věšt bio, tu kasnje sve od godine 1747 do 1785, kada jest umrio latinski jest pisao, i tako do godine 1848 biše sve Matice latinski pisane.

A zatim do god. 1848. latinski – pisano drugom rukom (op. priređivača).

Ime Županije (varmedje) ili regimente

Otočka narodna krajiška Regimenta No 2

Satnija Lešćarska Br. 9

Ime Města

Sinac jest veliko selo katoličko, stolica satnije Lešćarske br. 9 župno město s Cerkvom Sa Ilie Proroka, koja godine 1840 darežljivostjom milostivog Vladaoca Ferdinanda Iog iz temelja jest podignuta, imade město ovo takojer Trivialnu deržavnu učionicu, jednog satničkog lěkara, dvie od svakoverstne Robe butige, /: štacune:/, dva svratišća /: (…):/. Gornja stran sela ovog koja leži u podnožju Bčrda Godače od Veljuna do Plavine zove se Rovi. Dušak katoličkih broji Sinac i Rovi 1963.

Verhovine, veliko rišćansko selo, i stolica Satnije Verhovske Br. 7, iz sela ovog pod Župu Sinačku katoličke kuce, kojih imade spadaju.

Dušak katoličkih nahodise u ovom selu, i u drugoj strani istoga sela, koja se Cerna vlast imenuje 182.

Daljina od cčrkve župne satih.

do zadnje kuće 1 Ľ

(za Vrhovine – op priređivača) – Od zadnje katoličke cerkve do zadnje kuće - 4

Daljina od škole pučke satih.

do zadnje kuće 1 ˝

 

Daljina od glavnoga města županije ili regim.

 1 ľ

 

Broj cčrkvah

katolikah1

gčrčko-sjedinjenih -

 

(za Vrhovine – op. priređivača) gčrčko-nesjedinjenih - 2

 

Broj kućah.

166

(za Vrhovine – op. priređivača) – katoličkih kućah 10

Osobito ime polja, poljane ili doline, u kom ovo město leži.

Sinac leži u polju Gacki medju Bčrdom Godačom i rěkom Gackom, illiti Gaščicom zvanom, koja Voda Sinačku Župu od većim delom od Lešćarske děli. Prědel zemlje k Potoku Gacki približajućise, i uz istu protežućise upotrěbljavase za sěnokoše, na kojim u dobrim godinama obilno i krasno sěno raste; ostala pako zemljišta uz podnožje Bčrda Godače jesu včćim dilom, akoprem ravna, vindar jako kamenita.

Gačko-polje – zapisano drugom rukom (op. priređivača)

Imena gorah, stranah i znamenitijih bčrdah, pod kojimi isto město leži, kako takodjer i pećine ili špilje, koje se ovdě nalaze.

Bčrdo Goduča, pod kojim Sinac leži, protežese od Cernog verha do Lisine i Žalužnice, gdi sveršuje, na zapadanoj strani sela ovoga, u Godaču mestu istom jest od polnoćne strani. Bčrdo ovo delise na 3 pod imena poradi triju veršaka na njemu; od istoka male dalje, gdi ovo berdo počimlje jest Plavina, u srědini Veljun, blizu sveršetka na zapadu zove se Růdinac.

Na čitavoj ovoj strani, berda Godače, koja k poldnevu gljeda, i pod kojom Sinac leži, pred nekuliko vremena bila jest krasna rastova gora, alli sada u njoj niti najtanji trum za kakvu zgradu naći se nemože, jerbose mlado dervoje, poradi oddaljenja druge gore, za manje potrěbe kućne sěče.

Preko verha ovog berda, alli baš tako rekuć na verhu jesu nekoji proplanci, na kojih nekoje obitelji iz ovog sela zemljišta imadu, i stoku svoju, osobito letno vreme onde pasu, nahodese ovde takojer stanovi za blago i za osobe, koje onde potrěbne jesu.

Na strani Bčrdu Godače medju Plavinom i Veljunom pred nekoliko godinah jedan Vinograd dvi Rali velik jest zasadjen; na istoj strani dalje od Veljuna proti Rudincu kod Kuće jednog graničara nalazise takojer nešto Tersja zasadjena; alli obadva ova Tersja, buduć dasu ovde redkost, malo koristi doprinose.

Kamoli sreće da su svi oni koji su unosili podatke o svojim župama u upitnike iz 1850. ili 1858. bili ovako detaljni kao sinački župnik Mate Matasić. Bili bi to slapovi izvora spoznaje o životu i načinu života u tadašnjim selima u Gackoj. Matasić se u odnosu na sve ostale župnike ističe silnim marom i trudom, dobrom voljom da toga čim više zabilježi. Baš ovaj njegov upisnik bit će za mnoge, i za mnoge discipline, pravi „kovčežić blaga“, jer tko zna čitati i analizirati, naći će prave male dragulje. S ovim zapisima moći će se upotpuniti i drugi zapisi jer su običaji kod katolika, odnosno Hrvata, bili isti ili veoma slični.


                                                         © župa svetog ilije sinac 2012-2018. Sva prava pridržana.

Izrada i ažuriranje stranice: www.zupa-sinac.com.