|
Sinac je
riznica krajobraznih ljepota, prirodne baštine kao i kulturnog blaga bliže i daljnje prošlosti. Za Sinac je karakteristično miješanje kultura kroz povijest;
japodske, rimske i slavenske. Gradine nad Vrilom i na Rudinama te nekropola grobnih tuluma na desnoj obali rijeke Gacke pokazatelji su naseljenosti u
pretpovijesti. O životu iz rimskog razdoblja svjedoče bogati nalazi novca, a u mjesnoj crkvi, kao kamenica za svetu vodu služi rimski kamen s natpisom.U pećini kod
Sinca uklesan je reljef boga Mitre koji se nekoć ovdje štovao. Sinac se prvi puta spominje kao selo 1408. God. (villa Synacz), ali zna se da je kao naselje već
postojalo u neolitsko doba. U srednjem vijeku Sinac se nalazio u Gackoj ili Gatanskoj župi. To je područje rijeke Gacke i njenih pritoka s glavnim naseljem Otočcem
i današnjim selima; Dabar, Doljani, Prozor, Ramljani i Vrhovine. Gačani kao naselje zabilježeni su već 818. god. U vijesti da su u franački dvor došli
poslanici Borne „ducis Guduscanurom“. Konstantin Porfirogenet pored Krbave i Like spominje Gacku župu kojom upravlja hrvatski ban. Kralj
Andrija 1219. God. Gatsku župu dariva templarima . U darovnici je naznačena granica koja je u najkraćim crtama tekla od Ledenica na
Vratnik, Krasno, nedaleko od Sinca, Jesenice kod Saborskog te Plasa i Žrnovnice.
Godine 1290.
Gacka pripada knezovima Frankopanima koji je posjeduju do kraja srednjeg vijeka. Bila je podjeljena na velike posjede; Otočac, Obvršje, Doljane, i Lasničiće.
Obvršje je obuhvatilo zemljište oko izvora Gacke i Sinca pa sve do Prozora i Zalužnice. Od 1527 do 1689 razdoblje je turske vladavine u kojem je
velik broj hrvatskog življa stradao ili se iselio u druge područja. Iako raseljavano tijekom 16 i 17 stoljeća na ovom području su se relativno očuvala;
starost naselja, toponomastika, kao i govor čak najbolje između Zrmanje i Kapele. Stanovništvo tog kraja oslanjalo se na tvrđave u Otočcu, Prozoru i Brinju
te je u velikom broju ostalo na starim kućišćima.Nakon oslobađanja od Turaka dolaze novi stanovnici iz drugih krajeva Like, s obale i bunjevačkog kraja. Bez obzira
na priliv stanovništva dominiraju dobro razvijeni stari rodovi, osobito Tonkovići, Čorci, Kostelci, Dubravčići, Kolakovići, Kolaci i Bobinci. Prema odredbi
carice Marije Terezije u svakom središtu „krajiške satnije“ otvorena je „trivijalka“- škola na hrvatskom jeziku, a u svakom sjedištu „krajiške
pukovnije“ škola na njemačkom jeziku. Sinac je dobio „trivijalku“ 1781, godine Djevojačka pučka škola utemeljena je 1831. a 1832. god. - Osnovana je narodna
škola u Sincu.
U naselju je
1741. god. - Kapelan Simon Degoricia dao je srušiti kapelu sagrađenu 1707. god. i sagrađena je župna crkva sv. Ilije. Crkva je dovršena 1750. god.
a 1751. god. - posvetio ju je senjski biskup Juraj Vuk barun Čolić. Župni dvor izgrađen je 1818. Krajem 19. i početkom 20. st. Naselje je općinsko
središte sa ; školom, policijskom postajom, šumarijom, nekoliko trgovina, mljekarskom zadrugom, pilanom, mlinicama te dosta razvijenim narodnim rukotvorstvima kao
što je izrada keramike i tekstilnih predmeta, uglavnom od vune.
Između
1912 i 1918. god. gradi se pruga Ogulin – Plaški – Vrhovine – Gospić i mnogi prilazni putevi za nju. Godine 1914 probijen je tunel
Sinac u blizini sela dužine 2.270 m. Otvorenjem željezničke pruge Zagreb – Split, 1925 god. U neposrednoj blizini naselja stvaraju se nove veze sa cijelim
svijetom Nakon drugog svjetskog rata nastupa razdoblje stagnacije i degradacije u svakom pogledu. Tako je 1956 prestala sa radom općina, a 1967 u požaru je
izgorjela općinska zgrada. 1963 prestaje sa radom policijska postaja, a 1964 zatvorena je i osmogodišnja škola. Govor Sinca je stari čakavski s ikavskom i ekavskom
zamjenom te starom akcentuacijom. Od sredine 20 st. gubi se zamjenica „ča“ i stara akcentacija, a jačaju karakteristike štokavskog govora. Depopulacija
raste iz godine u godinu, stanovništvo se raseljava u veće centre i u inozemstvo. Premda se stanovništvo iseljava već i u 18. I 19 st. kulminiralo je
nakon II. sv. rata kada se Sinačko stanovništvo raseljava po svim krajevima Hrvatske, a veliki je broj odselio u Slavoniju. O smanjenju broja
stanovništva govori i podatak da je 1910. Sinac imao 1485 stanovnika , 1990/91 1004 stanovnika, prema popisu iz 2011. samo 597 stanovnika a
2021 godine 496 stanovnika. Iako ne u zadovoljavajućoj mjeri ipak se u posljednja 2-3 desetljeća ponešto izgrađuje i ulaže u razvitak, uglavnom
vlastitim snagama. Žestoko napadan, ali nikad pokoren u domovinskom ratu, danas pruža mogućnost razvoja, revitalizacije i povratka raseljenog stanovništva.
Moguće je to na bazi bogatih prirodnih i kulturnih resursa s naglaskom na očuvanju indetiteta naselja.
|
