Gacka

S koljena na koljeno već stoljećima prenosi se legenda o stvaranju jednog djela zemljinog kutka. Kad je Bog sa svojim apostolima hodao zemljom rekao je apostolu Petru: »Petre, vidiš li ovaj kraj ? S mojim blagoslovom podari svojim štićenicima vječnu ljepotu i radost«. Sveti Petar razmišljajući kakvu bi vječnu ljepotu i radost dao svojim štićenicima, podario im je Gacku dolinu i u njoj rijeku Gacku, vjerojatno ni ne sluteći da ljepšeg poklona nije mogao dati ljudima na Zemlji. Gacku dolinu i u njoj rijeku Gacku jednostavno treba doživjeti. Iako je o rijeci Gacki puno toga napisano, puno priča ispričano, svakim novim dolaskom na obale te rijeke, rađa se novi doživljaj i nove spoznaje. Gacka izvire iz krškog podzemlja u Sincu ispod brda Godače i Venac gdje se na izvorima Tonković i Majerovom vrilu širi poput zmije u nutrinu Gackog polja. S pritocima Gacka je duga oko 60 km. Sa svojom živahnošću i razigranošću tvori male slapove, lijeno vijugajući ravnim Gackinim poljem. Ono što tu rijeku čini jedinstvenom je podatak da je njena temperatura stalna. Prosječna godišnja temperatura iznosi 9,4 stupnjeva Celzija, što osobito pogoduje ribama iz porodice Salmonida. U Gacki raste 25 različitih vrsta bilja, od mahovina, algi do stabljastog bilja, dok je od ribljih vrsta Gacka u svijetu poznata po potočnoj pastrvi koja je opsesija za strastvene ribiče iz cijelog svijeta. Kapitalni primjerci gackine potočne pastrve nerijetko narastu između pet i šest kilograma. Iako je Gacka u svom toku prirodno plodište za potočnu pastrvu, u njoj obitava i kalifornijska pastrva, štuka, čik, lipljen, potočni rak i druge riblje vrste. Kao i svaka druga čista i pitka voda, Gacka se koristila i za potrebe domaćinstva. Služila je i služi, osim za piće, kao pogonska energija za pokretanje mlinova, pila, stupa za pranje odjeće, prijevoz drveta do pilana, a njena biljna flora za dodatnu ishranu stoke. Pristupačne obale i miran tok vode omogućuju jednostavno i brzo natapanje poljoprivrednih zemljišta. Bogatstvo rijeke te krajolik izuzetne ljepote omogućili su razvoj športsko-ribolovnog i lovnog turizma te proizvodnju i uzgoj kvalitetne ribe. Sve do početka Drugog svjetskog rata ova voda smatrala se gotovo svetinjom. Njezini izvori i izvori njenih pritoka i potočića predstavljali su izvore života za cijelo područje. Osim što Gacka za žitelje Gacke doline život znači, ona je u Europi po kvaliteti pitke vode druga po redu. Mlinice u Sincu posebna su turistička atrakcija kao ostatak tradicijskog graditeljstva na vodi i starih obrta Gacka dolina smatra se jednom od najstarijih hrvatskih pokrajina, tako da su prvi športski ribiči na vodotok rijeke Gacke počeli dolaziti već sredinom prošlog stoljeća. U narodu je ustaljena uzrečica: »Tko je jednom došao na Gacku, uvijek joj se vraća«. Najveći turistički procvat u Gackoj dolini bilježi se u drugoj polovici 20. stoljeća, što treba zahvaliti blizini Plitvičkih jezera, jer turisti su prolazeći od mora do Plitvičkih jezera morali proći uz rijeku Gacku i vidjeti njezinu ljepotu. Nije moguće opisati što sve nudi podneblje Gacke doline, jer ako se spomene prostranstvo visinskih travnjaka i crnogorice Velebita, s druge strane blizinu mora (40 km), sjedinjene s Parkom prirode Velebit i NP Plitvička Jezera, moglo bi se reći da je sv. Petar uistinu u Gackoj dolini stvorio prirodni raj na Zemlji. Rijeka Gacka s pravom nosi epitet najljepše Europske pastrvske vode - boje opala, što ponajbolje znaju svi oni koji su bar jednom boravili na jednom od njenih tokova, a Gacka dolina s pravom nosi naziv »nedirnuti biser prirode«, čije je ljepote Bog uz pomoć sv. Petra podario ljudima.   D.P.