|
Su modre oči rijeke Gacke
ozrcaljene bistrinom, to su oči cijelog gackog kraja, u kojima se u odrazu stapa nebo i voda. Gacka na svoja dva velika , pored još tridesetak malih , vrila Tonkovićevom
, Majerovome i Klanac vrilu tiho izbija iz podzemlja, tvoreći okasta plavetna jezerca na čijim se rubovima ljudska ruka napravila u prošlosti, tko zna kada prve mlinove.
Mlinice ili kako ih mi na svom čakavskom dijalektu zovemo malenice - i tako još uvijek čuva svoj iskonski jezik čija se starost mjeri stoljećima i čije se podrjetlo vuče iz
dubokih slojeva starohrvatskog i staroslavenskog jezika bile su jednako toliko važne koliko i čista voda. Ako je voda pojila, malenice su hranile gladna usta samljevenim
žitom. Zato su ih i cjenili, i oni čije su bile, jer su davale dobar ušur, i oni koji su dolazili mljeti, oslobađajući ih silna napora gotovo dnevnog okretanja teškoga ručnog
žrvnja. U drugoj polovici prošlog stoljeća, malenice su gubile sve više i više svoj gospodarski značaj. Sve manje se dolazilo mljeti, jednostavno, civilizacijski napredak je
učinio svoje. Malenice su prepuštene zubu vremena, malo tko ih je održavao. Ipak u posljenji nekoliko godina učinjeni su neki pomaci ali ne i dovoljni. Tako je
danas obnovljeno nekoliko objekata na vrila Gacke kao da vraća prošlost, kada su „skele“ - prostor na kojima su sagrađene mlinice, pilane, koševi istupe – vrvjeli od života.
Danima se čekalo na red da bi samljeli ono svoje teško uzgojene muke. Obilje slobodna vremena u čekanju na red davalo je ljudima mogućnost boljeg upoznavanja, dolazili
su u Sinac mljeti i iz udaljenih krajeva Like i Krbave, naročito u sušnim razdobljima, a Gacka je tu također bila neusporediva- nikad nije presušivalai vode je uvjek bilo
dovoljno. Mješali su se govori i narječja , tradicija narodnog pripovjedanja je održavana na tako nenametljiv ali uspješan način. Jednostavno malenice u Sincu na Gacki imale
svoj način života i reda. Sva ta nama, iz ovoga vremena promatrano, romantičarska događanja kao da na trenutak ožive dolaskomgostiju na Gackina vrila. Doduše spajaju se neki
stari i neki novi zvukovi: šum slapa, potmulo udaranje stupa, zvuk automobila, zujanje kamera i škljocanje foto-aparata, suzvučje različitih jezika , tvoreći neki novi
obećavajući trenutak jedne nove nade i opstanka. M.K
|
|
