Iz starih zapisa: Opis Sinca i njegove okolice iz 1850. ili 1858 tadašnjeg župnika Sinca  Mate Matasića

Rěke ili potoci, koju u ovom městu protěču, sa izvori i utoci svojimi, kako takodjer jezera, koja se tu nalaze.

Rěka Gacka, koja od polja uz koje teče, ime nosi, zovese takojer i Gaščica, imade pet izvorah: pervi izvor izlazi iz podnožja Godučkog berda Veljuna ľ Sata od župne Cerkve Sa Ilie; 2i i 3ti izvor iztiče izpod Godučkog berda Plavine i obadva za mlinicu mi združuju se; 4ti i 5ti izvor, koji u okružje Lešćarske župe spadaju, izlaze iz pod Dražice, kojom deržavni drum preko berda Korena u Dalmaciu vodi. Traci od poslednjih četirih vrelah ne daleko zu mlinicami združujuse, i potlam kako okolo ľ Sata skupa teku, sastaju se sa pervim trakom, koji pod Godučkim berdom Veljunom izvire, i ovako skupa tekuć, Sinacku župu od Lešćarske děleć, prolaze kroz selo Čoviće, Prozor, Ottočac, i u Švici u zemlju slivase. – Govirise da ista voda u Som Jurju kod Senja kod obale morske opet van iztiče, i u more salazi. –

Jest jošter ovde jedan Potočić, koji, kada Cerkvu Sa Ilie pasa, zovese Graba, i u Gacku na Tupulih salivase, alli svako doba lěta neteče. – Izvor imade iz dviju vrělah, od kojih jedno upravo uz dvorište i Vertao župnički izlazi, i zovese Skamnica, drugo pako, i 90 koračajah od pervoga udaljeno, zovese obično kerbavčevo vrelo, drugač Obdulja. Pervo iz živca kamena, a drugo iz jedne duboke pećine, obadva vindur iz ravnice kamenite, gdi odmah nekamenita zemljišta nastaju, izviru. Poslednje vrělo izlazi iz dvijuh podzemnih Jezerah, u koja u letu, kada voda odtikati prestane, na verhu medju dvima su zemljom sravnanimi klisurinami ulaz otvarase; i ovo jezero najprevo imade kamenite stube od 20 škalinah upravo doli vodeće, upravo za ovimi dervenih 8 Škalinah, pak opet u nutru vodeće na stran od nekoliko Škalinah, koje u istom jezeru prestaju; u ovom jezeru na strani jest jedna škulja, kolikosu od peći vrata, kroz koju drugo veliko jezero vidise, ali poradi stermog i těsnog ulaska k njemu nemožese, nego kada u pervom jezeru vode nestane, iz ovog kroz ovu škulju čerpise. Kada voda na treće stube sajde, onda vodarice mozedu s gorućom lučom, radi škurine, u nutra ići; u drugom jezeru vode nikada ne manjkuje.

Jest jošer jedan potočić, imenom Krajinović, samo kadasu velike kiše i napalve, od Žaluznice proti Sincu teče, i izpod Cerkve Sa Ielie s malo pervo spomenutim potočićem združujese.

Mlini, Pile i ostalo nahodese:

Na pervom vode Gacke vrelu, kojese takojer Majerovo vrelo zove, pod Veljunom Godučkim najbliže Sinca nalazi se 5. Mlinacah sa 26. Mlinah, 2 Pilarne zgrade sa 3mi Pilami, město ovo pako zovese gornja skela.

Niže ove skele na istoj vodi za 1/8 Sata daljine, jest tako zvana dolnja skela, gdi 3. Mlinice sa 14. Mlini, i jedna pilarna zgrada s jednom Pilom obstaje.

Na 2om Vode Gacke izvoru, koji se obično Pucirep zove, i iz podnožja Plavine Godačke izlazi, nahodi se 8 Zgradah, u kojima 12 Mlinah; 5 Pilah; 2 stupe za sukno stupati; i 2 Tvorila /:Mašine:/ za berzo ujedno blanjati i šipiliti Daske illiti Šimle, kojese za pokrivanje Krovovah upotrebljuju. – Uz ovo veliko vrelo jest jošet jedan mali izvor, na kojemu jedna Pila obstoji.

Ukupno u okružju zupe Sinačke na vrelih Gacke nahodise: 52. Mlina; 7. Pilah; 2. Stupe; i 2 Mašine. – Na vrelu Obdulji 2. Mlina; na Krajinoviću 2. Mlina.

Proizvodi poljski i gorski, koji se ovdě nalaze, naime včrsti žitka, što se tamo sije, marva, koja se tamo goji, zvěrad, ptice, dčrvlje i rude, koje se tamo nalaze.

Proizvodi poljski kojise ovde nalaze jesu obični: Kukuruz, Proso, Ječam, Helda, Šenica, Pir i Zob, najviše sijese Karišik, to jest Pir i Zob skupa, někoji měšadu i Jecam, moraju ove dvi versti, i kadgoder dobro urodi, sije se takojer i Raž jesenska i prolětnja, kako takojer i šenica jesenska i prolětnja. Sadise Korun /Krompir/, Zelje, Koraba, Rěpa, Merlin, i Grah svake versti, Bob takojer i Grašak. Bolje stojeći siju Salatu, Peršin, sade Ugorke, sade vnogi povertnice, Luk svake versti i Česan, nahodi se kod vnogih Hrena, kojega, kad su kod njih gošćenja uz govedinu mora biti. –

Narod goji Konje, Krave, Vole, Ovce, Koze veće versti, od kojih se vnoge oblizne, kadkada i po 3 mladih izlegu; gaji takojer Kokoše svaka skoro Kuća, Tuke gděkoji; Guske pako jesu redje, samo kod nekojih nadodese, Racah imade nešto više. – Gaje vnogi Kermke, a vnogi i kupuju većim delom iz Turske. – Najviše koristi dobiva od ovacah, a po dobro i od Kozah, jerbo iz ovacah osim mleka kako i od kozah, dobiva narod vunu skojomse oděva. – Konji su dobrim gospodarom takojer od velike Koristi jerbo s Kirijom priškerbidu Sol, opanke i ostale kućne potrěbe, osobito za Družinu kućnu hranu, koju na ovoj kamenitoj zemlji podnipošto najti nemogu. –

U Gorah ovdašnjih nadodi se zverad svakoverstna kakonasu: Medvedi, Kurjaci, Serne, Lisice, Zeci, Jazvaci, Hori, imade Puhov i Ježah u istih. –

Od Pticah vidjajuse  Iastrebi, Vrane, Gavrani, divje Race, Golubi, Orebice, Skvorci, Lastavice, Plepelice, Kosi, Sinice, Vrebci, Žutice, Slavići, Čeverljuge, Ćuki, Jajine i mnoge druge.

Od Voćke imade ovde: Slivah, Iabukah, Hrušakah, divjih i pitomih, Črešnjah cěpanih malo, više necěpanih, Višnjah, Tunjah, ali po malo kakoti i Orahah.

Divijih Dervah imade u ovoj Okolici Lipah, Iablanah, nahodise Hrastov više a to i beli i cerni, rastu ovde Bresti, Verbe, Iavori, Leske i mnoga druga derva; na nikojer mestah rastu Drenki u velikom broju, i iz drenka nekoji, kako i iz Šlivah Rakiju peku, pakse hvale da jest zdravija, nego Slivova alli droždenica.

Za verhom Goduckim rastu Ielve i Bukve, alli malo koje Dervo možese za gradju prilično najti, nego za gradjenje Kućah, i ostalih većih kućnih potreboćah priskerbljenja moraduse u daljnje gore uputiti ljudi ove okolice.

Na vodam ima mnogo pilah i mlinah. Nalazese se takojer dva dobra vinograda, te dobro napreduju. (zapisano drugom rukom – op. prireditelja)

 Razvaline (ruine) cčrkvah i gradinah, i ostali spomenici starih vrěmenah, koji se kod ovog ili u ovome městu nalaze.

U podnožju Godučkog berda Rudinca proti Zalužnici, u tako zvanom Selišću, nahode se Razvaline katoličke Cerkve Sa Mihovila, kamo, još i sada, ljudi na zavete idu i iste porušene zidine obilaze.

Druga Razvalina jest Katoličke Cerkve Sa Marka baš u Gacki polju, u podnožju berda Velikog Huma Skaračke Satnije, uz Drum, koji iz Ottočca na Ottočke Regimente kordun vodi, onde nahodise jedna mlaka illiti Lokva, koja od naplave odtiče, i nikad brez vode nije, ter zovese se Sa Marka; Ove Razvaline i danas Katolici iz ove Okolice iz Zaveta i pobožnosti obilaze, dohode tamo i Rišćani.

Narod po věri

katolici2145

grko-sjedinjeni

grko-nesjedinjeni

protestanti i lutorani

židovi

Narod po spolu

mužki1127

ženski1018

ukupno - 2145

po jeziku govore

štokavsko (koji vele što)Štokavsko

kajkavsko (koji vele kaj)

čakavsko (koji vele ča)malo Čakavsko (napisano drugom rukom – op. priređivača)

I ma li pučka škola i koliko učenikah jednoga i drugoga spola u toj školi.

U Sincu jest deržavna pučka /:Trivijalna:/ škola imade učenikah muškog spola 67, učenikah ženskog spola 2. Ukupno 69.

Razlikuje li se nošnja naroda po věrozakonu u ovome městu.

Razlikuje se po selima samo kod ženskih. (napisano drugom rukom – op. priređivača)

U městu i svemu selu Sincu jest jedan jedini i to; Rimo Katolički věrozakon, něma dakle već jedna navadna nošnja od inostranih zakona posve različna; samo medju istimi katolici po něšto razlikujese u tom što stare ženskog spola osobe nose većim delom dugi cerni Zobun od domaćeg sukna, koje same pripravljaju, pred sobom modar, kupovni od platna zaslon a ozdol zobuna, tako zvanu halju, koja jest takojer od tanjeg domaćeg sukna, i za Lajbac, koji jest od kupovnog sukna, prišivena, nase; mladje ženske glave, osobito bolje stojeće, nose Župicu kratku do kuka, a to od finoga, većim delom cernog kupovnog sukna, nekoje imućnije nase takojer svilene starinske Župice; navadnesu nositi i one kao i stare ženske, halje cerne domaće; alli po blagdanih, većim delom, nose one kupovne svakoverstne od jedne i više bojah kiklje; mnoge nose i starinske svilene svakoverstne boje kiklje, koje od svojih Materah baštinovale jesu; zaslone pred sobom kupovne svakoverstne nose; bez Marame oko vrata viseće malo kadse vide; glavu pokrivaju kupovnim finim Tumbanom stare ženske; mladje i z Tumbanom, alli većim delom, nose Běndice, i Pokrivače, koje kod kuće različito pripravljaju, i liepo našarane na kraji priugotovljuju; dugljinah ovih pokrivalah jest okolo dva Rifa; Mnoge ženske priskerbidusi militarsku Kabanicu, i ovu više puta osobito u zimi zaogernu.

U Verhovina katoličke ženske glave, po něšto razlikujuse od Rišćanskih ženah, jerbo nose cisto cerne Zobune, a nekoje i Župice; zaslone pako kupovne bojadisane od platna finog.

Kakovi rukotvorni proizvodi nalaze se kod ovog naroda, naime je li ovdě tkanje, šivanje, pletenje, iveranje i predenje zabava ženskoga spola; ima li ovdě i koliko kovačah, kolarah, dčrvodělacah,  stolarah, lončarah, opančarah i drugih zanatliah.

Ovde u Sincu u našem narodu imade raznih, i svakakvih za narod veoma koristnih rukotvorah, kakovaje: Predenje, tkanje od vune i platna, šivenje, pletenje kopicah za muške, Čarape i natikače za ženske, istih natikačah veženje, iveranje Bisagah i Torubah, tkanje liepih boje biele i cerne zajedno Biljacah za postelj, s kojim svaka postelj jest pokrivena, i spavajućim za pokrivalo služi ženske glave znadu svu svoju platnenu i suknenu Oděću same skrojiti i sašiti, osim Župice od finog Sukna, koju učeni gradjanski Krojač kroji i šije.

Muške osobe takojer, većim delom, znadu svu svoju suknenu odiću, osim akojest od finog kupovnog Sukna, sebi priugotoviti. – Ženski spol iz mala marljivo priučava se ženskom navadnom poslu. Děvojčica jošter nejaka pričimlje vreteno medju perstima okretati, plesti, vesti, rubce rubiti, šiti, a kašnje, kad jest objačala i tkati svakoverstno tkanje, i dok se ove versti rukotvore porizvesti nauči, za toga je za udadbu dorasla. – Medjutim jest ovdi dvojim muškarcem, koji kakono učeni tkalci, rublje za stol na kocke tkati znadu, Tkanje zanat. U ostalom imade ovdě u Sincu 1. Bravar umětni, koji kolarsko, kovačko dervodelsko, po něšto i stolarsko, dobro razumije, jesu jošter 3 Kovača; 2 Kolara; Dervodelacah dobar broj; 3 Stolara; više Lončarah, koji cerne proste Lonce, Kazice /:Randljeke:/ Pekve, pod kojima se u letu Kruh peče, Pećnjake za Peć i trumbe koje kroz svu Peć pretegnute jesu, prave: Opanke pako iz nestrojene suhe govedje Kože skoro svaki graditi znade, jerbo ovde veći dio naroda takve nosi, akoprem mnogi priugotovljene od strojene kože kupuju; nahodise ovde 1. Krojač učeni, i više njih samoukah za graničare, nahodise takojer několiko graničarskih Postolarah. U ostalom velik dio ljudih u ovima stranami sve rukotvorne proizvode za kućnu svoju potrěbu sam obavlja kaniti: kuće, i štale gradi i sam pokriva, gradi plugove osim kovačkog dela, gradi takojer prostia za kućnu porabu Kola, svakoverstno oruđe, i mnoga ostala, kojasumu od potrěbe.

Koje su najstarie i znamenitie knjige i pod kojim naslovom u cčrkvah i u knjižnicah ove župe (parokie) nalaze? gde su, koje godine, od koga i kojom abecedom (azbukom) tiskane?

Najstarije Knjige od ove župne Cerkve Sinačke jesu:

Ritual rimski u slavjanskom Ieziku, slovima latinskimi, štampan u Rimu godine MDCXL /:1640:/

Časoslov Rimski /:Breviarum Roman.:/ slavjanskim jezikom, slovima glagoljskimi, illi cirillskimi, u narečju glagoljskim zvanom izdan u Rimu M.D.C.L.XXXVIII /:1688:/

U Rukopisu vodise Matice cčrkovne, koje godine 1735. a to u jeziku illirskom latinskimi slovi počimlju, i tako u istom jeziku jesu na dulje do godine 1785 pisane; akoprem onaj duhovni pastir, koji 1747 pričeo jest latinski pisati jošter godine 1742 mestnim kapelanom jest postao, i latinskom jeziku věšt bio, tu kasnje sve od godine 1747 do 1785, kada jest umrio latinski jest pisao, i tako do godine 1848 biše sve Matice latinski pisane.

A zatim do god. 1848. latinski – pisano drugom rukom (op. priređivača).

Ime Županije (varmedje) ili regimente

Otočka narodna krajiška Regimenta No 2

Satnija Lešćarska Br. 9

Ime Města

Sinac jest veliko selo katoličko, stolica satnije Lešćarske br. 9 župno město s Cerkvom Sa Ilie Proroka, koja godine 1840 darežljivostjom milostivog Vladaoca Ferdinanda Iog iz temelja jest podignuta, imade město ovo takojer Trivialnu deržavnu učionicu, jednog satničkog lěkara, dvie od svakoverstne Robe butige, /: štacune:/, dva svratišća /: (…):/. Gornja stran sela ovog koja leži u podnožju Bčrda Godače od Veljuna do Plavine zove se Rovi. Dušak katoličkih broji Sinac i Rovi 1963.

Verhovine, veliko rišćansko selo, i stolica Satnije Verhovske Br. 7, iz sela ovog pod Župu Sinačku katoličke kuce, kojih imade spadaju.

Dušak katoličkih nahodise u ovom selu, i u drugoj strani istoga sela, koja se Cerna vlast imenuje 182.

Daljina od cčrkve župne satih.

do zadnje kuće 1 Ľ

(za Vrhovine – op priređivača) – Od zadnje katoličke cerkve do zadnje kuće - 4

Daljina od škole pučke satih.

do zadnje kuće 1 ˝

 

Daljina od glavnoga města županije ili regim.

 1 ľ

 

Broj cčrkvah

katolikah1

gčrčko-sjedinjenih -

 

(za Vrhovine – op. priređivača) gčrčko-nesjedinjenih - 2

 

Broj kućah.

166

(za Vrhovine – op. priređivača) – katoličkih kućah 10

Osobito ime polja, poljane ili doline, u kom ovo město leži.

Sinac leži u polju Gacki medju Bčrdom Godačom i rěkom Gackom, illiti Gaščicom zvanom, koja Voda Sinačku Župu od većim delom od Lešćarske děli. Prědel zemlje k Potoku Gacki približajućise, i uz istu protežućise upotrěbljavase za sěnokoše, na kojim u dobrim godinama obilno i krasno sěno raste; ostala pako zemljišta uz podnožje Bčrda Godače jesu včćim dilom, akoprem ravna, vindar jako kamenita.

Gačko-polje – zapisano drugom rukom (op. priređivača)

Imena gorah, stranah i znamenitijih bčrdah, pod kojimi isto město leži, kako takodjer i pećine ili špilje, koje se ovdě nalaze.

Bčrdo Goduča, pod kojim Sinac leži, protežese od Cernog verha do Lisine i Žalužnice, gdi sveršuje, na zapadanoj strani sela ovoga, u Godaču mestu istom jest od polnoćne strani. Bčrdo ovo delise na 3 pod imena poradi triju veršaka na njemu; od istoka male dalje, gdi ovo berdo počimlje jest Plavina, u srědini Veljun, blizu sveršetka na zapadu zove se Růdinac.

Na čitavoj ovoj strani, berda Godače, koja k poldnevu gljeda, i pod kojom Sinac leži, pred nekuliko vremena bila jest krasna rastova gora, alli sada u njoj niti najtanji trum za kakvu zgradu naći se nemože, jerbose mlado dervoje, poradi oddaljenja druge gore, za manje potrěbe kućne sěče.

Preko verha ovog berda, alli baš tako rekuć na verhu jesu nekoji proplanci, na kojih nekoje obitelji iz ovog sela zemljišta imadu, i stoku svoju, osobito letno vreme onde pasu, nahodese ovde takojer stanovi za blago i za osobe, koje onde potrěbne jesu.

Na strani Bčrdu Godače medju Plavinom i Veljunom pred nekoliko godinah jedan Vinograd dvi Rali velik jest zasadjen; na istoj strani dalje od Veljuna proti Rudincu kod Kuće jednog graničara nalazise takojer nešto Tersja zasadjena; alli obadva ova Tersja, buduć dasu ovde redkost, malo koristi doprinose.

Kamoli sreće da su svi oni koji su unosili podatke o svojim župama u upitnike iz 1850. ili 1858. bili ovako detaljni kao sinački župnik Mate Matasić. Bili bi to slapovi izvora spoznaje o životu i načinu života u tadašnjim selima u Gackoj. Matasić se u odnosu na sve ostale župnike ističe silnim marom i trudom, dobrom voljom da toga čim više zabilježi. Baš ovaj njegov upisnik bit će za mnoge, i za mnoge discipline, pravi „kovčežić blaga“, jer tko zna čitati i analizirati, naći će prave male dragulje. S ovim zapisima moći će se upotpuniti i drugi zapisi jer su običaji kod katolika, odnosno Hrvata, bili isti ili veoma slični.


                                                         © župa svetog ilije sinac 2012-2022. Sva prava pridržana.

Izrada i ažuriranje stranice: www.zupa-sinac.com.
 

logo- župa sinac
logo-župa sinac

 

Vrila Gacke

Su modre oči rijeke Gacke ozrcaljene bistrinom, to su oči cijelog gackog kraja, u kojima se u odrazu stapa nebo i voda. Gacka  na svoja dva velika , pored još tridesetak malih , vrila Tonkovićevom , Majerovome i Klanac vrilu tiho izbija iz podzemlja, tvoreći okasta plavetna jezerca na čijim se rubovima ljudska ruka napravila u prošlosti, tko zna kada prve mlinove. Mlinice ili kako ih mi na svom čakavskom dijalektu zovemo malenice - i tako još uvijek čuva svoj iskonski jezik čija se starost mjeri stoljećima i čije se podrjetlo vuče iz dubokih slojeva starohrvatskog i staroslavenskog jezika bile su jednako toliko važne koliko i čista voda. Ako je voda pojila, malenice su hranile gladna usta samljevenim žitom. Zato su ih i cjenili, i oni čije su bile, jer su davale dobar ušur, i oni koji su dolazili mljeti, oslobađajući ih silna napora gotovo dnevnog okretanja teškoga ručnog žrvnja. U drugoj polovici prošlog stoljeća, malenice su gubile sve više i više svoj gospodarski značaj. Sve manje se dolazilo mljeti, jednostavno, civilizacijski napredak je učinio svoje. Malenice su prepuštene zubu vremena, malo tko ih je održavao. Ipak u posljenji nekoliko godina učinjeni su neki pomaci ali ne i dovoljni.  Tako je danas obnovljeno nekoliko objekata na vrila Gacke kao da vraća prošlost, kada su „skele“ - prostor na kojima su sagrađene mlinice, pilane, koševi istupe – vrvjeli od života. Danima se čekalo na red da bi samljeli ono svoje teško uzgojene muke. Obilje slobodna vremena u čekanju na red davalo je ljudima mogućnost  boljeg upoznavanja, dolazili su u Sinac mljeti i iz udaljenih krajeva Like i Krbave, naročito u sušnim razdobljima, a Gacka je tu također bila neusporediva- nikad nije presušivalai vode je uvjek bilo dovoljno. Mješali su se govori i narječja , tradicija narodnog pripovjedanja je održavana na tako nenametljiv ali uspješan način. Jednostavno malenice u Sincu na Gacki imale svoj način života i reda. Sva ta nama, iz ovoga vremena promatrano, romantičarska događanja kao da na trenutak ožive dolaskomgostiju na Gackina vrila. Doduše spajaju se neki stari i neki novi zvukovi: šum slapa, potmulo udaranje stupa, zvuk automobila, zujanje kamera i škljocanje foto-aparata, suzvučje različitih jezika , tvoreći neki novi obećavajući trenutak jedne nove nade i opstanka. M.K


gacka

vrila gacke

mlinice na gacki

majerovo vrilo

 


© župa svetog ilije sinac 2012-2019. Sva prava pridržana.

Izrada i ažuriranje stranice: www.zupa-sinac.com.